Barokni Festung Essegg svrhovito je podizan, pa tako bivša vojna bolnica, vojna straža i garnizonski zatvor nisu naročito dojmljiva arhitektonska zdanja, pročelja ukrašenih maštovitim reljefima. Useljenjem Fakulteta promijenila se namjena zgrada te su bolničke sobe postale predavaonice, a tamnice laboratoriji, ali izvorna zamisao služenja gradu i pučanstvu, može se reći, opstala je, a time dobrim dijelom i duh koji daje prednost sadržaju nad vanjštinom.
Nasuprot glavnom i prvom ulazu za studentice i studente, dakle onom u Kuhačevoj ulici kod kućnog broja 18, nalazi se ulaz u dvorište koje prikladno simbolizira nutrinu i bit fakultetskog obrazovanja, znanja i napretka. Lijepo, opuštajuće ozračje u hladu kestena, povjetarac u čempresima… I tratinčice. Uz lijevi bok ulaza u ovaj akademski Eden nalazi se zvono čija je originalna namjena jamačno bila manje impresivna od današnje. Moderna inačica zvona postavljena je 1996. i postala je dijelom studentske tradicije, pri čemu svaki diplomirani student zvonjavom označava svoj iskorak u stručnu zrelost. Nakon godina stasavanja, zabavnih i slatko-gorkih iskustava, konačno priznanje! Zatvara se jedno poglavlje života i otvara novo i, doista, valja to udariti na sva zvona. Ding-dong. Evo me, tu sam! Znam. Mogu. Dajte mi priliku!


i Marin Zagorščak, dipl. ing., pozvonio je 4. 5. 2011.

Naslovnica Za koga Zvono zvoni...