Sažetak: Ranijim istraživanjima pokazalo se da polifenolni spojevi imaju razne bioaktivnosti. Od antioksidacijskog djelovanja do modulacije enzima, djelovanja metabolita polifenola, interakcija s mikroflorom te interakcija s makromolekulama prisutnima u hrani. Sve ove bioaktivnosti mogu zajedno objasniti potencijalno pozitivan utjecaj polifenola na zdravlje. U zadnje vrijeme pažnja se posvećuje interakcijama s makromolekulama u hrani jer one mogu utjecati na bioraspoloživost polifenola. Bioraspoloživost se definira kao količina nutrijenata koji su raspoloživi za apsorpciju u probavnom traktu. Ukoliko polifenoli kroz interakcije s molekulama iz hrane bivaju “zarobljeni” (vezani) za molekule to može utjecati na raspoloživost za njihovu apsorpciju te na njihovo djelovanje u organizmu. Prehrambena vlakna imaju potencijal vezanja polifenola te ih na taj način mogu zaštititi od razgradnje i prenijeti u donje dijelove probavnog trakta. To može utjecati na bioraspoloživost, ali imati i druge potencijalno pozitivne efekte – polifenoli mogu u izvornom obliku pokazati pozitivne bioaktivnosti u donjim dijelovima probavnog trakta.
Cilj projekta: U ovom projektu cilj je istražiti bioraspoloživost polifenola kroz dva procesa:
- Prvi je proces adsorpcije polifenola na prehrambena vlakna (b-glukan). U ovom dijelu istraživat će se adsorpcija polifenolnih standarda na prehrambena vlakna (b-glukan) te utjecaj pH, temperature i vremena na adsorpciju. Preko adsorpcije će se interpretirati interakcije koje se mogu dogoditi između polifenola i prehrambenih vlakana.
- Drugi proces koji će se istraživati je simulirani probavni proces, in vitro. Istraživanjem ovog procesa istraživat će se količina polifenola (iz voća) u izvornom obliku nakon probave te utjecaj prehrambenih vlakana na ovaj proces.
- Rezultati istraživanja adsorpcije i simuliranih probavnih procesa upotrijebit će se za interpretaciju bioraspoloživosti polifenola te utjecaja prehrambenih vlakana na bioraspoloživost.